Skip to main content
Čitaj

Felver – Sinonim za zagrebački klabing

Objavio: 16.09.2022No Comments

Piše: Vojkan Bećir

Teško mi padne kad moram da napišem da je neko velikan ili pionir.

Čini mi se da smo se tim terminima isuviše lako gađali kroz vreme, te im je značenje iščililo. U ovom razgovoru sam mu rekao da je veteran, jer mi se čini da je to najfaktualnije. Nesporno je baš mnogo žurki koje je organizovao, odnosno onih na kojima je birao muziku.

Povod je naravno njegov dolazak da zvanično zatvorimo ovo leto, kada stižu i Solomun i Sven Väth na Apgrade 2022.

Marijan Felver nesporno je postulat house scene Hrvatske i divan sagovornik na večitu temu o bratskoj ljubavi dva grada, dva simbola. Dolazi na Apgrade da pokaže svoje iskustvo, ali potrebu za novom muzikom i apsolutni sluh za potrebe plesača pred njim.

Blizak je prijatelj sa nekada i zvanično najboljim svetskim di-džejem, Dixonom. Sa njim je organizovao Stereotip na domaćem terenu, a onda prvom prilikom i u beogradskom SKC-u 2017. godine. Bio je želja koju je Molnar sebi ispunio za rođendan, a na Tijanin poziv je napravio miks za nama poznati magazin BeforeAfter (koji može biti odlična pozadina za čitanje ovog intervjua).

Muzikom se bavi od kraja osamdesetih. Počeo je da radi u klubovima „koje nisu uspjeli sačuvati od najezde vizija i apetita razno raznih kadrova poduzetništva koje je sa sobom donijelo novo doba“. Njihova imena čak ni meni nisu bila poznata, ali barem znam za one u kojima je nastavio – Aquarius i Tvornica, u kojoj počinje da radi i kao promoter. Muziku je delio i kroz radio 101, usput otkrivao nove trake, interesantne ljude, ali i sebe. Pomenuo je još neka mesta, a kroz razgovor ćete naći i preporuku za klub u Zagrebu koji bi trebalo overiti.

Kaže da je imao puno sreće jer pripada generaciji koja je pojedine trenutke iz bivše SFRJ doživela u punom zamahu. Osamdesete su obeležile njegovo odrastanje, pa je velika većina glazbenog, modnog, društvenog i kulturnog izražaja iz tog vremena duboko zapisana u njegovom emotivnom i estetskom kodu.

 

Felver
Felver © Promo
Interesovalo me je kako je u Zagrebu danas, kako pamti svoje uspehe, ali i koliko poznaje kolege sa kojima će se (opet) sresti na predstojećem Apgrade vikendu.
Nekoliko generacija unazad zna da je Felver sinonim za zagrebački klabing. Imaš li ideju kako da te predstavimo mlađima, ali me interesuje i da li za tim imaš potrebu?
Reko bih da svi mi koji se bavimo ovim poslom imamo potrebu za predstavljanjem. U različitim trenucima za to imamo i raznovrsne ideje. No, u današnje vrijeme način i neopisiva brzina komunikacije omogućila je takvu zgusnutost, da mnoge od tih ideja ne dožive svoju realizaciju. Možda je tako i bolje, pogotovo kad sam ja u pitanju. Čini mi se da nisam najbolji u samoprezentaciji.
Kada si predložio ovaj razgovor, u tom zadatku predstavljanja olakšao si mi upravo ti, iako je po mom mišljenju najbolji i najefikasniji način za to uvijek muzika.
Vuče se taj narativ da Beograd ima daleko življu scenu. Menja li se to? Kako sada kod vas stvari stoje? Šta se zatvorilo i da li se nešto otvara ovih dana?
Svjedok sam već nekoliko potpuno različitih scena po načinu i dinamici funkcioniranja u Zagrebu.
Dugo su nas vremena okupirale svjetske impresije pa smo robovali svakojakim izmišljenim vrijednostima. No nakon nekog vremena, kroz tu impresiju svijetom, uspjeli smo postaviti parametre svog vlastitog rada i razvitka, pa se ta fascinacija pretvorila u razmontiravanje te divne zablude, i to šaraf po šaraf. Tako da je stanje danas u mnogočemu drugačije od onog prije deset ili dvadeset godina. Jedan od bitnih faktora u svemu je i spoj generacijskih razlika koje se sada dešavaju na sceni, iako mislim da to trenutno vrijedi u kojem god gradu u tu scenu pogledaš.
I u Zagrebu i u Beogradu ona je danas puno veća, dinamičnija i razvedenija nego što je bila ikad, no razlika koju ja vidim da ima presudnu ulogu u usporedbi za koju me pitaš, više je u živosti grada od živosti scene. Pri čemu i veličina grada nema malu ulogu u svemu.
Od mjesta koja su se bavila elektronskom glazbom, u zadnjih se nekoliko godina nije zatvorilo puno njih. Dvoje ili troje, uglavnom vrlo malih underground prostora, ali se čak i veći broj isto tako malih i nezavisnih inicijativa i projekata pokrenuo. Od starih bitnih Masters i dalje čvrsto drži svoje pozicije, a od novih je mjesta trenutno najvažnije spomenuti prije nekoliko mjeseci otvoren, klub Peti kupe.
Osim kroz kolekciju ploča i muzike uopšte, kako još dokumentuješ decenije rada?
Nedavno sam naišao na par do vrha ispunjenih kutija u kojima sam sakupljao flajere sa događanja na kojima sam nastupao, ili one na kojima sam bio a iz nekog razloga su mi bili važni. Još uvijek nisam odlučio šta ću s njima, a prošlo mi je kroz glavu da ih kao i sva izdanja Mixmag, Muzik i DJ magazina, kompletnih devedesetih, odnesem u stari papir.
Felver
Digitalizacija i dostupnost muzike olakšala je malo problem kupovanja ali i skladištenja muzike. U isto vrijeme, muzike koja me interesira i dobre muzike ima toliko puno, da je trenutno jedan od najvažnijih alata kojim se koristim u dokumentaciji, brisanje onog za što (ipak ponekad) odlučim da mi neće trebati.
U vreme kada sve češće imamo karijere koje su kao komete, u smislu da zasijaju na kratko – možeš li se osvrnuti na svoj kontinuitet. Ugledan si toliko, ali i toliko dugo. Kako se to postaje, ali kako se i opstaje?
Zahvaljujući neprestanom samozavaravanju. U nekoj sam gladi za nečim što se ne može dosegnuti, ona nosi sve moje unutarnje svijetove.
Svi mi u ovoj sceni smo distanca od stvarnog života, to ponekad pomaže. Danas je glavna uporišna točka znati čitati diskretne poruke, vidjeti vrijednosti ispod prenemaganja takozvane angažiranosti i vatrometa kiča. Valja okrenuti leđa zakonima tržišta, biti što dalje od rješivih problema, ne djelovati sam.
Ove godine na Apgrade dolaze još neki veterani. Koliko poznaješ Svena i Solomuna?
Svena sam upoznao sredinom devedesetih, kada smo ga dovodili u Aquarius, klub u kojem sam tada imao rezidenciju. Za jednu od prilika morali smo po prvi puta osposobiti i dvorište kluba, pa smo tim vještim i domišljatim potezom, utrpali osamstotinjak ljudi u klub kapaciteta od 200 ljudi. Dolazio nam je i kasnije u Tvornicu.
Mladena sam upoznao prije nekoliko godina, kada je bio gost na Stereotipu, događanjima koje smo u nedjeljno popodne u Zagrebu, pokrenuli Dixon i ja. Tom smo prilikom u Laubi ljudima priuštili, skromno ću reći, pakleni spektakl, doslovno.
Pada mi na pamet upravo kako smo Dixon i ja, Svena jednom slušali i gledali kroz ogradu, na jednom od aftera Love Paradea u dvorištu Tresora, također ranih devedesetih.
Ne znam zašto smo škiljili kroz ogradu. Ili nas nisu pustili unutra, ili nam je sve to bilo previše tehno. Vjerojatno se radilo o ovom prvom 🙂
Ako se pod poznavanjem misli bliski susret u DJ kabini, onda poznajem veliku većinu, kako ih nazivaš, veterana. Kada si poslednji put bio kod nas? Raduješ li se dolasku u Hangar?
Koncert Dead Can Dance u Sava Centru 2019. godine s Tijanom T bio je razlog mog posljednjeg posjeta Beogradu. Muziku sam puštao godinu dana prije toga na rođendanskoj zabavi Kristijana Molnara u 20/44. Ne tako česta posjećenost nikako nije pokazatelj koliko se dobro osjećam u tvom gradu. Volim taj grad pa me zaista raduje skori susret s beogradskim prijateljima i vašom publikom. Jako sam uzbuđen, a još više nestrpljiv.
Apgrade 2022 je 16. i 17. septembra! Prvo veče Sven Väth, Maurizio Schmitz i Marko Nastić nastupaju, a Felver je u subotu uz Solomuna i Tijanu T! Veoma je blizu, što je jasno i po prodaji karata. Da ne biste ostali bez svoje, požurite na onlajn i fizička prodajna mesta distributera – CooltixGigstix Ticket.rs.
Imajte na umu da će se nastupi dva apsolutna vladara svetske haus i tehno scene i lokalnih heroja odigrati u prostoru ograničenog kapaciteta u Hangaru u Luci Beograd.